ευτυχία

Pozdrav svima!
Nadam se da ste imali lijepo ljeto i da ste uživali u ovim, više zimskim nego ljetnim, danima. Nadam se da ste se zaljubili, zabavili i da imate puno novih uspomena koje ćete jednog dana prepričavati svojoj djeci, svojim unucima, praunucima...
Jedan dan ja ću vama ispričati kako je prošlo moje ljeto, ali zasad samo bih vas htjela upoznati s jednom od mojih najbližih prijateljica, s Martinom.
Ona je mala umjetnička dušica koja stvarno ima talenta pa ako vas zanima, pogledajte njen blog ευτυχία .
Obećajem vam da nećete požaliti :)
A ovdje je jedna sličica s njenog bloga

Čujemo se ubrzo :)

Škola, ljeto i Brazil.

Sunce sja, ptičice pjevaju, ribice plivaju, a ljudi se mole da temperatura padne za koji stupanj.

Da, ljeto je došlo.

Još jedna školska godina je završila i moram priznati, iznenađena sam.

Očekivala sam da će ova školska godina biti kao i prijašne te da će se na kraju sve svesti na jednu misao; KAD ĆE VIŠE LJETO?!

Nasreću, tako nije bilo.

Ja još uvijek nisam naučila gdje je koja učionica u školi, a kamoli kako se koji profesor preziva (jedva sam popamtila imena svih iz razreda)*, a već je zadnji dan škole i planiramo svi skupa kako ga proslaviti. Točnije, kako proslaviti to što i na jesen ostajemo u punom sastavu.

Iako je tek danas škola službeno završila, ja sam na 'godišnjem' već dva tjedna; većinu ocjena profesori zaključe već pri kraju svibnja, a oni koji su odlučni u tome da nas ispituju i straše do zadnjeg dana, na kraju shvate koliko je to pointless (Hvala Bogu). Shout out profesorima koji uvijek zaključuju ocjenu više, koji se trude olakšati nam zadnje dane kad pišemo više kontrolnih nego li što imamo sati na dan; a o ispravcima neću ni pričati. Prijatelj iz razreda je zadnji dva sata uspio ispraviti 3 kontrolna i spasio se od popravnog, svaka čast!

Ne znam kako to ide kod vas, ali kod mene, u SMSI Liceo u Rijeci, nastava je završila već jučer, tako da smo mi jučer da proslavimo kraj ovogodišnjeg mučenja otišli do plažice i tamo chillali. U međuvremenu nas je uhvatila i nevera, ali izbjegli smo ju na vrijeme. 

Nakon otvaranja sezone kupanja, svi smo se uputili doma jer naravno, mora se gledati utakmica!

Ne znam za vas, ali ja stvarno nisam neki veliki fan nogometa i nije mi bila jasna cijela ta strka oko utakmice sinoć, a još manje sva današnja negodovanja, ali objasnili su mi sve, naravno.
NIJE FER.
Ali zante što?
Možemo si to uzeti kao neku vrstu komplimenta; ako je Brazil, domaćin i favorit, morao platiti sucu da bi nas pobijedili, onda smo stvarno dobri.
Znam, nije neka utjeha, ali to je stvarno najbolje što mogu.

I da, znam da nisam dugo pisala, ali evo, sada sam opet tu :)

Uživajte mi u ovim predstojećim ljetnim, sunčanim i toplim danima, ali povrh svega, budite mi lijepi, nasmiješeni i sretni :)



*Ove godina sam bila prvašić, nova škola, novi ljudi, sve nešto novo

Nešto novo...

Dobar dan, dobra večer ili dobro jutro!

Još jedna školska godina je počela. Jučer sam prvi put bila u školi, i još uvijek sam pod utiskom.

Ove godine sam prvašić, tako da sam jedva dočekala 2.9.

Ali ako ćemo realno, jedva čekam svake godine da počne škola, ali ove... Ove godine je to nešto posebno. Novi razred, nova škola, novi profesori, novi prijatelj i sve novo.

Pa tako i školski pribor. 

Danima sam birala pernicu, olovke i ravnala, bojice, markere i sve stvari koje su (ne)potrebne.

Da, upisala sam gimnaziju, matematičku gimnaziju. Ili, da budem preciznija, talijansku matematičku gimnaziju. 

I ne, nisam normalna.

Jučer kad sam došla u školu sam panično tražila svoj razred i jedva sam ga našla. 

Bio je prvi dan škole pa smo svi bili u školi, svih devetoro. Da, samo nas je 9 u razredu.

Ne znam kako će biti inače u školi, ali danas je jučer je sve bilo nekako tiho, povučeno. Svi se mi znamo otprije, ali ipak je bilo malo akward. 

Nismo ništa radili, samo smo upoznali našu razrednicu i pokušali prepisati raspored s oglasne ploče. 

Ne znam hoću li se ikad naviknuti na to da moram prepisivati raspored s oglasne ploče, a i da ga ne prepišem, netko će mi ga iz razreda javiti. Valjda...

Zanimljiv razred, zanimljivi ljudi, zanimljivo ljeto, zanimljiv život.

Svaki dan nešto novo. 

Imam osjećaj da je to točno ono što mi treba sada.

Novi izazovi. 

Ovog ljeta sam bila na novim mjestima i upoznala nove ljude, i mogu vam reći, bilo je to najbolje ljeto ikada!

Ako ova školska godina bude upola dobra kao što ja to sve zamišljam, bit će to epic!

Kakvo je bilo vaše ljeto? 

Veselite li se školi?

Pišite u komentarima, i lajkajte stranicu na fejsu (Čitaj, znam da te zanima) tako da vam nikad ne promakne novi post!


P.S.

Koristim internet explorer pa se nadam da će se ovo objaviti valjda do 10 mjeseca hehe

Troublemaker

http://www.youtube.com/watch?v=aO0rvqStl9U

"that we're not broken, just bent and we can learn to love again"

http://www.youtube.com/watch?v=d0DfyAIkGw0

"i guess you didn't care and i guess i liked that"

http://www.youtube.com/watch?v=M9lL0uCjQ7s

"why does it feels so good but hurts so bad?"


Tri potpuno različite pjesme, a sve ustvari imaju istu temu.
Troublemaker.

Budimo realni, svakome se barem jednom sviđao Troublemaker. Ne mora to značiti da je on/a huligan/ka, nego samo nama stvara probleme.
Uzmimo nešto ovakvo za primjer:
Justinu se sviđa Ana (mislim dakako na sebe) i on njoj, ali ipak nisu skupa jer se ona pravi nedodirljivom, ali je ustvari luda za njim (true story). Ona njemu stvara probleme iako se vole, što znači da je on zaljubljen u troublemaker-a.
Postoji li uopće ljubav ako nema nekakvih problema, skoro pa neke opasnosti od toga da se može izgubiti voljenu osobu?
I don't think so.

Ako je netko toliko siguran u to da ga volite, postoji velika mogućnost da će se ta osoba prestati truditi oko vas.
A ako mu je svejedno je li vam stalo do njega ili ne, onda je to potpuni gubitak vremena.

eh, tužne li realnosti
Nadam se da vi ne prepoznajete ovdje, a ako se prepoznajete, iskreno mi je žao.

Šaljem vam puse,

Slipacha

BUBNJEVI

Jeste li ikad svirali bubnjeve?
Niste?
Ja jesam.
Ako niste, obavezno odite do najbliže glazbene škole i probajte nekako svirati bubnjeve.
Naajbolja stvar ikad!
I mean it.

Puse ljudi <3

Get pitch slapped!

Pa dragi moji, dugo vam nisam ništa pisala i sigurna sam da sam vam falila.
I eto, danas sam shvatila da je vrijeme da se vratim onome što znam: pametovanju i prigovaranju po internetu.
Jedno vrijeme nisam ništa pisala jer sam mislila kako nemam o čemu. Ali eto, shvatila sam da uvijek imam o čemu pisati. O nekim sitnicama. Kao ono o čemu ću danas pisati.
Mislim da svi mi imamo nekakav san; želju da postanemo najbolji u nečemu.
Ne znam za vas, ali ja volim pjevati. Bolje rečeno, obožavam pjevati.
Ako me malo bolje poznajete, znate da sam svako toliko ostanem bez glasa (eto što se dogodi kad pretjerujete!).
Nedavno sam pogledala film 'Pitch Perfect'. Vjerujem da ste ga i vi pogledali? Ako niste, OBAVEZNO POGLEDAJTE!
Osim savršenog pjevanja i toga što su ostvarile svoj san, ne znam jeste li još nešto primjetili?
To da su sve Bellasice posebne zasebno.
Beca ima predivan glas i predobro zna mixati stvari. Ali istodobno ne prihvaća ljude i ne otvara im svoje srce.
Aubrey ima predivan glas i poštuje tradiciju Bellasica. Ali istodobno je totalni control freak i ima teške traume iz djetinjstva, zbog svojeg tate.

Koliko god one bile nesavršene i drukčije, sve imaju jedan san: BITI NAJBOLJE.
I bilo im je zaista teško postati najbolje, iako sve znaju savršeno pjevati. Trebalo je nešto više od talenta.
Dobra volja. Ali još više toga, trebalo je priznati jednu stvar.
Trebalo je priznati da skupa mogu biti najbolje, ali samo ako se drže skupa. Ako budu spremne na promjenu.
Možete li se prepoznati u tome?
Na bilo kojem banalnom primjeru.
Npr, nekakvo prijateljstvo.
Koliko god dvije osobe bile zasebno predivne, ponekad se ne podnose. Ne podnose to što je jedna (npr) Belieber, a druga Directioner.
I njihovo prijateljstvo neće funkcionirati. Sve dok ne prihvate to.
Nadam se da se niste pronašli u ovome, ali ako jeste, da će se stvari popraviti. Barem malo.

(Ako ste Belieber ili fan Justina Biebera, lajkajte stranicu Da zbog tebe zamrzim Justina Biebera? Bože budaloo)

Love? Or not?

Vjerujete li vi u ljubav?
Ja da.
Vjerujem u onu ljubav kao iz filma:
Gdje sam ja njegova princeza, krhka i bespomoćna. Gdje me on, moj princ na bijelom konju spasi od svih i svega.
Radilo se o tome da mi treba ubiti pauka ili pomoći napisati zadaću.
Stvar je u tome da želim imati nekoga na koga se mogu osloniti, za koga znam da će uvijek biti tu za mene.

Jeste li vi ikad bili zaljubljeni?
Ali ono, sretno?
Ili ste, na primjer, dan ili dva bili s nekim dečkom, ali ste se na kraju ipak zaljubili u njega?
Pa da ste se samo potajno sviđali jedno drugome?
Ja  nisam.
Meni se jaaako dugo vremena sviđao jedan dečko, mislila sam da ga volim.
Ali sada, što više rastem, shvaćam da možda nije tako.
Kako mogu voljeti nekoga tko mene ne voli?
Nikad me ni nije volio.

A ipak, osjetim one leptiriće u trbuhu kad je pokraj mene. Komplicirano je to sve.
Neki kažu da nikad ne treba odustajati ako ne može ni jedan dan proći, a da ne pomisliš na nju/njega.
Drugi kažu da je sve moguće, sve ovisi o sudbini.
Treći kažu da je sudbina samo loš izgovor za čekanje stvari da se dogode, umjesto da ih sami ostvarimo.
Dok neki kažu da ljubav ne postoji, uopće.

I kako se sada snaći među svime time?

Imate li vi kakav savjet?