24.01.2013 (drugi dio)

Pročitajte prijašni dio, ovo je nastavak :)

Da, ako niste već do sada shvatili, Dora je bila jedna od "onih" cura u školi.
Pod "onih", mislim na cure koje kontroliraju svih i sve, a ako im se zamjerite, zagorčat će vam život.
Ali opet, ne znam. Ja i dalje mislim da ona ustvari nije takva. Imam osjećaj da ju poznajem bolje od ikoga, iako samo razmjenjujemo, tu i tamo, poneki pogled i smiješak. A danas, kad smo se slučajno sudarili, bio sam užasno zbunjen.
Skužio sam da sam joj se TADA trebao prestaviti. I zato sam bio išao kod nje. I sve je išlo po planu, sve dok se nije pojavio Filip.
Najpopularniji dečko u školi. Nogometaš. Koji je imao do sada već svaku curu. Zadnja na njegovom dugačkom popisu je Dora. Jadna. Kad-tad, i ona će mu dosaditi, kao i prijašnjih 834342834729587987 cura.

Sada, treba mi strategija kako se ponovno sudariti s Dorom. A tko će mi bolje pomoći u planiranju tako nečega, nego moj buraz, Patrik.
-"Stoko, pa di si ti?!"
-"Smrade mali, dovuci to dupe ovamo na igralište."
-"A daj, trebam tvoju pomoć, jbte. Dođi kod mene, bit ćemo sami doma."
-"Leo, imaš li ti pojma koliko je pederski ovo sada zvučalo?AHHAHHAHA"
-"Ma goni se. Stoko!"
-"Volim i ja tebe."

Da, i tako unedogled.
Na kraju, skužio je da mi stvarno treba pomoć i došao je kod mene.
I da, smislili smo savršeni plan.

-To be continued...


(Inače, ova priča će biti podijeljenja u pet dijelova, ovo je sada drugi)
I da, ako već niste, lajkajte stranicu Da zbog tebe zamrzim Justina Biebera? Bože budaloo

24.01.2013. (prvi dio)

"Pazi kuda hodaš, debilu!", ljutito se derala Dora na nevinoga prolaznika, koji njoj ništa nije učinio. Da je možda znala koliko će joj on značiti, možda i ne bi bila toliko oštra prema njemu...

"Dan je započeo savršeno. Sunce je sjalo, vjetar je puhao, psi su lajali, a ja nisam kasnila u školu.

Čak je i autobus odmah došao. Nisam niti minutu čekala. Danas je zaista moj dan. Nema ispitivanja u školi, pola razreda nema (i to baš one polovice koju ne volim) jer su svi na nekom natjecanju iz zemljopisa. Ah, uživancija. 

Nakon škole, idem se naći s Filipom. Poslije toga, shopping s najdražom mamom. Kada bi barem svaki dan bio kao ovaj.", mislila je Dora u sebi. Da je znala da će danas i vidjeti ljubav svog života, vjerovatno bi pomislila da je sve ovo san...

"Vidi tko nam je došao, zvijezda u usponu.", ljubomora je progovarala iz Danijele. Priključile su joj se naravno i Ivana, Martina i cijelo društvo. 

"Ah, što bi bio dan bez Danijele i ostalih njenih sljedbenica...", pomislila je Dora, s laganom dozom žaljenja.

Ignorirala ih je i krenula prema učionici matematike, njezinog omiljenog predmeta. 

Iako je tek 9 ujutro i ovo joj je definitivno savršen dan, i dalje se osjećala kao da joj nešto fali. Kao da nešto nije u redu. Vidjelo se to po njenom obješenom licu koje se smijalo iz navike. Prišao sam joj u nadi da ćemo barem nekoliko rečenica izmijeniti, ali nisam uspio. 

"Hej... Vjerovatno ne znaš tko sam ja, ali ja znam tko si ti. Mislim, svi znaju tko si ti. I uglavnom, sada sam zaboravio što sam ti htio reći, ali ipak...", nisam stigao dovršiti rečenicu,  Filip se pojavio. Zagrlili su se kao da su najsretniji par na svijetu, a ja sam se skoro rasplakao. Brže bolje, podvio sam rep i nestao.

-To be continued...

(Ako ste fan Justina Biebera ili Belieber, lajkajte stranicu Da zbog tebe zamrzim Justina Biebera? Bože budaloo )

Samo dijete...

Letim nad Rijekom, promatram sve ljude koji još uvijek stoje s nogama čvrsto na zemlji. Koji još uvijek ne shvaćaju da i oni mogu letjeti.

Svako toliko, vidim neki zaljubljeni par. Dvoje ljudi koji ne znaju ni za što, ni za koga, osim jedno za drugoga. Dvoje ljudi koji nisu svjesni da će kad-tad, njihova ljubavna priča završiti. I da nikad više neće se osjećati kao što se sada osjećaju.

Svako toliko, vidim nekog slomljenog srca. Znam da ima slomljeno srce jer se vidi na njemu. Koliko god se on trudio smijati se, nikad se više neće smijati kao što je prije. Koliko god se ona pokušavala ponovno zaljubiti, nikad neće uspjeti. 

Svako toliko, vidim neko dijete. Nekoga tko ne zna što ga sve čeka u životu. Tko nije spreman na svu bol i sreću koju mu život priprema. Ono malo dijete, koje će jednog dana biti zaljubljeno.

Svako toliko, vidim nekoga tko ne živi. Vidim to po njegovom licu. Koje izgleda kao da se nije već godinama nasmijalo. 

Smiješno je koliko različitih, a sličnih ljudi ima. Koliko smo svi isti, a opet različiti.

A zanimljivo je to što smo svi na istom mjestu, u isto vrijeme. I svi imamo svoju knjigu recepta za "Savršeni život". Netko život provodi s jednom osobom, koju voli više od sebe samoga. Netko život provodi plačući za osobom koju voli više od samoga sebe. A postoji i oni koji samo čekaju. Čekaju nešto bolje. Ne uživaju u onome što imaju, već u onome što nemaju.

A interesantno je da smo nekad davno, svi bili isti. Svi smo bili djeca. Nevina djeca. Koja nisu znala što ih čeka u životu. Koja nisu bila spremna na ono što im život sprema.

A ja? 

Ja dane provodim gledajući ostale. Nisam dovoljno hrabra da budem sretna, ako znam da me poslije toga čeka tuga. I plač. Ja sam još uvijek samo...

Samo dijete... 

Ako ste Belieber ili fan Justina Biebera, lajkajte stranicu Da zbog tebe zamrzim Justina Biebera? Bože budaloo

Bijeli dvorac

Jednom davno, godine 2012 poslije Krista, bila jednom jedna djevojčica.
Bila je to čudna djevojčica. Imala je 4 godine, i nikad nije bila s prijateljima. Nije ih imala. Nije se ni trudila steći ih. Samo je stajala doma, u svojoj sobi i igrala se sa svojim lutkama. Ali nije se igrala s time kao ostala djeca. Rijetko kad ju je netko vidio da se smije.
Uvijek je bila obučena kao njena omiljena lutka, Percy. Bila je to porculanska lutka.
I jednog dana, sjećam se, otišla sam kod malene u posjetu. Imala sam tada 5 godina i došla sam sva puna sebe, jer sam bila starija od nje. Otišla sam gore na kat, u njenu sobu. Sjela sam za stolić. I onda, vrata su se zatvorila. Nešto se počelo događati.
"Bruna, dođi. Idemo.", čula sam Ivanin glas. U početku nisam shvaćala gdje me zove, a onda sam podignula glavu i vidjela...
Krov se otvorio. Vidjela sam nebo, obasuto s miljunima i miljunima svjetlucavih zvijezdi.
Uhvatila sam Ivanu za ruku i poletjele smo. Za jednu ruku je držala mene, a za drugu Percy.
I tako smo letile i letile, sve više i više, dok se Zemlja nije pretvorila u malenu plavo-zelenu kuglicu.
Napokon, došle smo do odredišta.
Takla sam tlo ružičastog planeta i neki trnci su me prošli. Uštipnula sam se, ali i dalje smo bili tamo. Dakle, ovo sve nije san.
"Bruna, dođi. Nema te čega biti strah, ajde idemo..." rekla je dok me povlačila s rukom prema velikom, bijelom dvorcu.
Putem sam vidjela Trnoružicu u njenom krevetu dok ju princ budi iz sna, Ljepoticu koja pleše sa Zvijeri, i Malu Sirenu koja se pretvara u čovjeka.
Bilo je to zaista čudno mjesto.
I napokon smo stigle do dvorca. Ušle smo unutra. I dočekala nas je dobra vila, u najljepšoj haljini koju sam ikad vidjela. Bila je boje duge. Sva se sjajila i blještila.
Kad smo došle, dobra vila nas je posula sa srebrnim prahom i Ivani i meni dala jedan dar: snježnu kuglu u kojoj se nalazio bijeli dvorac.
"Ivana, Ivana... Vrijeme je da idemo. Hajde. Probudi se", mama me pokušavala probuditi.
Bilo je očito da sam sve ono sanjala.
Krenula sam spremati stvari u svoju torbicu, a u torbici sam našla-pogodite što?
Snježnu kuglu u kojoj se nalazio  bijeli dvorac...









(Ako ste Belieber ili fan Justina Biebera, lajkajte stranicu Da zbog tebe zamrzim Justina Biebera? Bože budaloo)

Fali mi,užasno mi falii..

Da on ,ili netko drugi ne znaaam, netko mi užasno fali da je to nepodnošljivo
.

Fali mi njegova prisutnost,osmjeh, ono nešto šta bi mi davalo znak da sam živa, stvarno živa.

Osjećam se kao da je neko otrgnuo pola mene..


Ali šta ili tko mi zaista fali? Ne, nee znam, tražila sam odgovor danima, nisam ga nalazila, još ga uvik ne nalazim, a toliko mi treba..

Taj 'netko' zbog kojeg ću se opet osjećat živooom, neka se vrati, trebam ga<3





Ovo je napisala jedna moja jako dobra prijateljica koja je s vaam htjela podijeliti svoju muku, nažalost :/

Zašto ljudi traže razlog da budu sretni?

Ležim u krevetu. Gledam u prazan strop. Nisam nimalo sretna.
Nemam snage za ustati. Nemam volje za pomicati se.
Dosadno mi je.
Čekam da se nešto dogodi. Nešto zbog čega ću biti sretna.
Obožavam filozofirati sama sa sobom. I sada ponovno počinje jedna rasprava u mojoj glavi.
Ovaj put, naslov rasprave je: ZAŠTO LJUDI TRAŽE RAZLOG DA BUDU SRETNI?

Ako malo bolje razmislite, to je istina. Ljudi nikad nisu sretna ni zbog čega. Ako netko je, ili je high, ili je malo luuuuud.
Ljudi su sretni kad ozdrave, ljudi su sretni kad im netko kaže 'možete biti sretni'.
Većinom slučajeva, sretni smo kad nam netko nešto kaže.
Kad nam dečko/cura kaže: 'Volim te'.
Kad nam profesorica kaže: 'Dobio/la si pet, bravo.' ili 'Dobro si naučio/la'.

Kad ste zadnji put bili sretni iz čista mira?
Samo zato jer ste živi?

Nažalost, moj odgovor je taj da je to možda bilo nekad davno, kad sam bila još mala beba.

Voljela bih opet biti malena. Kad mi je toliko malo trebalo da budem sretna. Bilo mi je dovoljno da mi netko da lizaljku, ja bih bila najsretnija osoba na svijetu.
A sada...
Sada toliko toga tražim. I kad dobijem sve što želim, i dalje nisam sretna.
Uvijek želim više. Uvijek tražim više.

Ali tako svi, zar ne? Nitko nikad nije zadovoljan s onime što ima. Uvijek teži k nečemu više.
Nekad je to ambicioznost. Ali nažalost, u većini slučajeva, to je čista ljudska glupost.

Ja imam 14 godina. Obitelj koja me voli. Zdrava sam.
Nekome je to dosta da bude sretan. Ali nažalost, samo onima koji to nemaju.

Znate li onu "Ne znaš što imaš dok to ne izgubiš"?
Mislim da je to u potpunosti istina, nažalost.

Tužno je to sve.

Ne sviđa mi se ovaj svijet. Draži mi je onaj moj, zamišljeni.
Padam u san, u nadi da neću sanjati još jednu noćnu moru.
Dovoljna mi je ona koju živim...

INAČE, SRETNA VAM SVIMA NOVA GODINA. PUNA ZDRAVLJA, VESELJA, SREĆE I LJUBAVI.
VOLI VAS VAŠ SLIPI<3<3



Ako ste Belieber ili fan Justina Biebera, lajkajte stranicu Da zbog tebe zamrzim Justina Biebera' Bože budaloo :)