Nešto novo...

Dobar dan, dobra večer ili dobro jutro!

Još jedna školska godina je počela. Jučer sam prvi put bila u školi, i još uvijek sam pod utiskom.

Ove godine sam prvašić, tako da sam jedva dočekala 2.9.

Ali ako ćemo realno, jedva čekam svake godine da počne škola, ali ove... Ove godine je to nešto posebno. Novi razred, nova škola, novi profesori, novi prijatelj i sve novo.

Pa tako i školski pribor. 

Danima sam birala pernicu, olovke i ravnala, bojice, markere i sve stvari koje su (ne)potrebne.

Da, upisala sam gimnaziju, matematičku gimnaziju. Ili, da budem preciznija, talijansku matematičku gimnaziju. 

I ne, nisam normalna.

Jučer kad sam došla u školu sam panično tražila svoj razred i jedva sam ga našla. 

Bio je prvi dan škole pa smo svi bili u školi, svih devetoro. Da, samo nas je 9 u razredu.

Ne znam kako će biti inače u školi, ali danas je jučer je sve bilo nekako tiho, povučeno. Svi se mi znamo otprije, ali ipak je bilo malo akward. 

Nismo ništa radili, samo smo upoznali našu razrednicu i pokušali prepisati raspored s oglasne ploče. 

Ne znam hoću li se ikad naviknuti na to da moram prepisivati raspored s oglasne ploče, a i da ga ne prepišem, netko će mi ga iz razreda javiti. Valjda...

Zanimljiv razred, zanimljivi ljudi, zanimljivo ljeto, zanimljiv život.

Svaki dan nešto novo. 

Imam osjećaj da je to točno ono što mi treba sada.

Novi izazovi. 

Ovog ljeta sam bila na novim mjestima i upoznala nove ljude, i mogu vam reći, bilo je to najbolje ljeto ikada!

Ako ova školska godina bude upola dobra kao što ja to sve zamišljam, bit će to epic!

Kakvo je bilo vaše ljeto? 

Veselite li se školi?

Pišite u komentarima, i lajkajte stranicu na fejsu (Čitaj, znam da te zanima) tako da vam nikad ne promakne novi post!


P.S.

Koristim internet explorer pa se nadam da će se ovo objaviti valjda do 10 mjeseca hehe

Troublemaker

http://www.youtube.com/watch?v=aO0rvqStl9U

"that we're not broken, just bent and we can learn to love again"

http://www.youtube.com/watch?v=d0DfyAIkGw0

"i guess you didn't care and i guess i liked that"

http://www.youtube.com/watch?v=M9lL0uCjQ7s

"why does it feels so good but hurts so bad?"


Tri potpuno različite pjesme, a sve ustvari imaju istu temu.
Troublemaker.

Budimo realni, svakome se barem jednom sviđao Troublemaker. Ne mora to značiti da je on/a huligan/ka, nego samo nama stvara probleme.
Uzmimo nešto ovakvo za primjer:
Justinu se sviđa Ana (mislim dakako na sebe) i on njoj, ali ipak nisu skupa jer se ona pravi nedodirljivom, ali je ustvari luda za njim (true story). Ona njemu stvara probleme iako se vole, što znači da je on zaljubljen u troublemaker-a.
Postoji li uopće ljubav ako nema nekakvih problema, skoro pa neke opasnosti od toga da se može izgubiti voljenu osobu?
I don't think so.

Ako je netko toliko siguran u to da ga volite, postoji velika mogućnost da će se ta osoba prestati truditi oko vas.
A ako mu je svejedno je li vam stalo do njega ili ne, onda je to potpuni gubitak vremena.

eh, tužne li realnosti
Nadam se da vi ne prepoznajete ovdje, a ako se prepoznajete, iskreno mi je žao.

Šaljem vam puse,

Slipacha

BUBNJEVI

Jeste li ikad svirali bubnjeve?
Niste?
Ja jesam.
Ako niste, obavezno odite do najbliže glazbene škole i probajte nekako svirati bubnjeve.
Naajbolja stvar ikad!
I mean it.

Puse ljudi <3

Get pitch slapped!

Pa dragi moji, dugo vam nisam ništa pisala i sigurna sam da sam vam falila.
I eto, danas sam shvatila da je vrijeme da se vratim onome što znam: pametovanju i prigovaranju po internetu.
Jedno vrijeme nisam ništa pisala jer sam mislila kako nemam o čemu. Ali eto, shvatila sam da uvijek imam o čemu pisati. O nekim sitnicama. Kao ono o čemu ću danas pisati.
Mislim da svi mi imamo nekakav san; želju da postanemo najbolji u nečemu.
Ne znam za vas, ali ja volim pjevati. Bolje rečeno, obožavam pjevati.
Ako me malo bolje poznajete, znate da sam svako toliko ostanem bez glasa (eto što se dogodi kad pretjerujete!).
Nedavno sam pogledala film 'Pitch Perfect'. Vjerujem da ste ga i vi pogledali? Ako niste, OBAVEZNO POGLEDAJTE!
Osim savršenog pjevanja i toga što su ostvarile svoj san, ne znam jeste li još nešto primjetili?
To da su sve Bellasice posebne zasebno.
Beca ima predivan glas i predobro zna mixati stvari. Ali istodobno ne prihvaća ljude i ne otvara im svoje srce.
Aubrey ima predivan glas i poštuje tradiciju Bellasica. Ali istodobno je totalni control freak i ima teške traume iz djetinjstva, zbog svojeg tate.

Koliko god one bile nesavršene i drukčije, sve imaju jedan san: BITI NAJBOLJE.
I bilo im je zaista teško postati najbolje, iako sve znaju savršeno pjevati. Trebalo je nešto više od talenta.
Dobra volja. Ali još više toga, trebalo je priznati jednu stvar.
Trebalo je priznati da skupa mogu biti najbolje, ali samo ako se drže skupa. Ako budu spremne na promjenu.
Možete li se prepoznati u tome?
Na bilo kojem banalnom primjeru.
Npr, nekakvo prijateljstvo.
Koliko god dvije osobe bile zasebno predivne, ponekad se ne podnose. Ne podnose to što je jedna (npr) Belieber, a druga Directioner.
I njihovo prijateljstvo neće funkcionirati. Sve dok ne prihvate to.
Nadam se da se niste pronašli u ovome, ali ako jeste, da će se stvari popraviti. Barem malo.

(Ako ste Belieber ili fan Justina Biebera, lajkajte stranicu Da zbog tebe zamrzim Justina Biebera? Bože budaloo)

Love? Or not?

Vjerujete li vi u ljubav?
Ja da.
Vjerujem u onu ljubav kao iz filma:
Gdje sam ja njegova princeza, krhka i bespomoćna. Gdje me on, moj princ na bijelom konju spasi od svih i svega.
Radilo se o tome da mi treba ubiti pauka ili pomoći napisati zadaću.
Stvar je u tome da želim imati nekoga na koga se mogu osloniti, za koga znam da će uvijek biti tu za mene.

Jeste li vi ikad bili zaljubljeni?
Ali ono, sretno?
Ili ste, na primjer, dan ili dva bili s nekim dečkom, ali ste se na kraju ipak zaljubili u njega?
Pa da ste se samo potajno sviđali jedno drugome?
Ja  nisam.
Meni se jaaako dugo vremena sviđao jedan dečko, mislila sam da ga volim.
Ali sada, što više rastem, shvaćam da možda nije tako.
Kako mogu voljeti nekoga tko mene ne voli?
Nikad me ni nije volio.

A ipak, osjetim one leptiriće u trbuhu kad je pokraj mene. Komplicirano je to sve.
Neki kažu da nikad ne treba odustajati ako ne može ni jedan dan proći, a da ne pomisliš na nju/njega.
Drugi kažu da je sve moguće, sve ovisi o sudbini.
Treći kažu da je sudbina samo loš izgovor za čekanje stvari da se dogode, umjesto da ih sami ostvarimo.
Dok neki kažu da ljubav ne postoji, uopće.

I kako se sada snaći među svime time?

Imate li vi kakav savjet?

"Prijatelji"

Nakon napornog dana, napokon dolazim do kreveta.

Ušuškam se i razmišljam o svemu što mi se dogodilo danas.

Kao i inače, išla sam u školu. Kad sam išla u školu, sunce još nije bilo izašlo. Kad sam izašla iz škole, sunce je bilo zašlo.

Znači, doslovno sam cijeli dan provela u školi. Zabavno je meni, slažete li se?

Ali nije toliko teško ići u školu, koliko je teško podnositi sve ljude u njoj. I ne mislim na profesore. 

Oni su baš najbolji. Problem je u mojim, takozvanim prijateljima.

Tko bi trpio gledati sva njihova lica svaki dan?

Maja, kao i inače, trača svih koji  nisu 'elitica', koji su manje vrijedni od nje, s Leom.

Problem je u tome što Maja nije nikakva 'elitica' pa se ponekad pitam trača li samu sebe? 

Da je 'elitica', vjerovatno ne bi stajala uvijek samo s Leom, na tom jadnom radijatoru.

Danas je tračala mene. Zašto? 

Jer sam joj rekla u lice sve ono što joj drugi govore iza leđa. 

Da, definitivno sam besramnica i može me biti sram. 

Ne znam kako da živim sama sa sobom, pogotovo ne nakon njenog komentara, zaista.

A znate li zašto me je zaista tračala? 

Jer ne može podnijeti da sve ono što sam rekla, je istina. 

Ljudi su čudna bića.

Nisu zadovoljni kad im se laže, ali nisu ni kada im se kaže istina. Najbolje je onda uopće ne pričati s njima.

A jesu li tada zadovoljni? Naravno da nisu.

Kada su ljudi uopće zadovoljni?

Jedino, i ako, onda kada im se udovoljava. Kad im se kaže ono što ONI žele čuti. Kada se radi ono što ONI žele raditi. Kada se sve radi onako kako ONI to žele.

Bilo što drugo, je besmisleno.

A kako onda imamo prijatelje, iako im ne udovoljavamo uvijek?

Jer smo  našli osobe koje nas smatraju dovoljno vrijednima da nam nekad popuste, a i mi osjećamo isto za njih.

A to.. To je ona ljubav. Ona topla, vječna, prijateljska ljubav.

Ali nažalost, ne pronađemo ju uvijek svi. 

Pa ako ju pronađete, potrudite se zadržati ju.

Oprostiti tu i tamo nekome nije veliki problem.

Ali samo ako se ima zašto opraštati.

Inače, sve je uzalud...

-Lea i Maja ne postoje :)

(Ako ste Belieber ili fan Justina Biebera, lajkajte stranicu Da zbog tebe zamrzim Justina Biebera? Bože budaloo)

A girl chooses for who she falls

Bliži se Valentinovo, dan zaljubljenih.
Kad malo bolje razmislim, čemu služi Valentinovo? Ničemu.
Ako se netko voli, voli se i ostalih 364 (ili 365) dana u godini.
A opet, što znači 'voljeti '?
Po meni, voliti znači biti spreman nekome 'oprostiti' što nije savršen.
Prihvatiti sve njegove mane i zanemariti ih.
A kada počinjemo nekoga voljeti? Kako?
Kažu da se to ne može znati niti spriječiti.
Ja tvrdim suprotno. Biramo koga, kako i kada ćemo voljeti. Sami biramo osobu koju ćemo učiniti drukčijom od ostalih. Sami biramo kada ćemo ju zavoljeti. Sami biramo hoćemo li ju voljeti kao brata ili sestru, prijatelja ili nešto više.
Ali opet...
Što kada nam voljena osoba ne uzvrati ljubav? Što onda?
Možemo li ju onda isto tek tako izbaciti iz našeg srca?
Ne možemo. To je već malo teže.
Ja mislim da kad jednom nekoga pustimo u naše srce, ta osoba će zauvijek ostati u njemu.
Možda ju nećemo uvijek jednako jako voljeti i na isti način, ali će zauvijek ostati u našem srcu.
Sve dok se ne dogodi nešto što će nam otvoriti oči i dokazati nam da ta osoba ne zaslužuje da bude drukčija od ostalih. Da ona NIJE drukčija od ostalih. Da ima više mana nego vrlina.
I što tad?
Tad prema toj osobi osjećamo gađenje, mržnju i ostale negativne osjećaje. Neke intenzivnije neke manje snažne.
Ali nikad, NIKAD, ne prestajemo gajiti osjećaje prema toj osobi.

Cura odabire koga će voljeti, kako i kada. Tko ne zna cijeniti to što je baš on 'odabrani', on to ni ne treba biti. Prije nego što se cura zaljubi, promatra dečka koji joj se sviđa. Ako ga pusti u svoje srce, to znači da ona misli da ju on neće povrijediti. Nažalost, u većini slučajeva se prevari. I poslije rijetko kad ponovno zavoli. Ne zato jer ne želi, nego jer ju je strah. Strah da će ponovno biti povrijeđena, zauvijek.



(Ako ste Belieber ili fan Justina Biebera, lajkajte stranicu Da zbog tebe zamrzim Justina Biebera? Bože budaloo)

24.01.2013. (četvrti dio)

Pročitajte prijašnji dio da se podsjetite što se sve događalo :)

"Daniel, dođi ovamo. Pusti to na miru, počeo je film, daj."
"Evo, stižem, samo sekund."
"Više nikad neću gledati Star Wars s tobom. Amen."
"A evo me, daj, Dora, nemoj se ljutiti..."
Najslađa mi je bila kad bi se ljutila na mene,. Prišao sam joj i poljubio ju u čelo. Uvijek je govorila da to najmanje voli, ali poznam ju bolje od nje same, i znam da to voli.
Sve se promijenilo onog dana...


Poljubio sam ju. Nisam znao hoću li sada dobiti šamar, ili će mi uzvratiti poljubac.
Nije učinila nijedno od navedenoga.
Odgurnula me od sebe, i gledala me u čudu. Nakon nekoliko pola minute, nasmijala se onako djetinjasto i otišla.
Kasnije tog dana, bio sam totalno u depresiji. Nisam znao na čemu sam. To je još gore nego da mi je opalila šamar i odbila me.
Visio sam po fejsu, gledao što ima i, naravno, uhodio Dorin profil.
Odjednom, na naslovnici mi je izašlo:
Dora Kremić više nije u vezi, sada je slobodna.

Odjednom, osjećao sam se kao da mogu hodati po vodi i pretrčati cijelu Zemlju u 30 sekundi.
Bio sam najsretnija osoba na svijetu.
Odmah sam ju zvao na mobitel da pitam što se dogodilo. Da možda nisam nešto krivo shvatio.
Ali ona se, naravno, nije javljala. Ništa mi nije preostalo, nego čekati do sutra ujutro.
Tih par sati činilo mi se kao vječnost.
Naposljetku, bilo je sedam ujutro i ja sam stajao na busnoj stanici kod pekare, čekajući bus 34.
Na kraju, došao je. Bio sam nervozniji nego ikada. Živci su mi bili napeti kao violinine žice. Srce je lupalo kao ludo. Ušao sam i vidio Doru na zadnjem sjedalu. Pogledi su nam se susreli i nasmijala mi se.
Taj njen osmijeh, bio je dovoljan. Dovoljan da sve ostalo postane nevažno. Samo je jedna stvar bila važna. Danas, sutra, zauvijek.
Nas dvoje.

24.01.2013. (treći dio)

Prijašni dio, pročitajte da se prisjetite o čemu se radi :)

"Znači, sigurno si sve shvatio? Nećeš opet nešto zeznut? Nemoj se samo usrat. Aj sad bježi.", bile su to ohrabrujuće riječi mojeg najboljeg prijatelja.

Plan je bio skoro bez ijedne mane. Jedina je bila ta što sam ja morao prići Dori. A znam da neću uspjeti u tome. Ali opet, moram probati. Ako ne probam, nikad neću saznati.
I tako, prije škole sam krenuo na bus 34, kojim je ona išla u školu.
Ušao sam u bus, nadajući se da nisam fulao vrijeme i da sam ušao u pravi bus.
Sjedila je u zadnjem redu, kraj prozora.
Srce mi je počelo luđački lupati, znoj me oblio...
Ali ipak, nastavio sam dalje. Krenuo sam prema njoj, pazeći da se ne spotaknem i razbijem sve zube.
Napokon, došao sam do kraja busa.
Podignuo sam glavu i pogledao u njene smeđe oči. Izgubio sam se u njima.
Nasmijala se onako, djetinjasto. Shvatila je da sam htio sjesti kraj nje, ali da se ne snalazim, pa je ona učinila prvi korak.
"Koga ti tražiš?"
"Ma nikoga."
"Zašto si onda došao do kraja busa, ako ima slobodnih mjesta i ispred?"
"Pa tko kaže da sam došao samo zbog slobodnog sjedala? Ja sam došao zbog onog pored, koje nije slobodno."
"Bojim se da se to mjesto neće tako skoro osloboditi. Ali ovo pored je slobodno... Ali nadam se ne zadugo."

I tako je počelo sve. Plan je uspio.
Idućih pola sata, koliko traje vožnja do škole, pričali smo o svemu i svačemu. Sutra isto tako. I preksutra. I dan poslije. I onaj poslije.
I tako dva tjedna
A onda sam, jedan dan, skupio snagu za zvati ju van.
"Dora?"
"Reci?"
"Čuj, ti se da sutra do kina ići? Igra jedan ful dobar film..."
"Koji?"
"Ma znaš, onaj crtić.. Kako se ono zove.. ono nešto s ćuftama."
"Zaista?!"
"Što, što sam pogriješio sada?"
"Zar zaista želiš da naša ljubavna priča počne s odlaskom u kino na crtić o ćuftama?"
"Misliš da ćemo imati ljubavnu priču?"
"Naravno."
I onda.. Ne znam što me spopalo, ali.. Poljubio sam ju.
 Na zadnjem sjedalu busa 34, prvi put sam poljubio ljubav mog života. Izgleda da je zaista sve moguće...

(Ako ste Belieber ili fan Justina Biebera, lajkajte stranicu Da zbog tebe zamrzim Justina Biebera? Bože budaloo)

24.01.2013 (drugi dio)

Pročitajte prijašni dio, ovo je nastavak :)

Da, ako niste već do sada shvatili, Dora je bila jedna od "onih" cura u školi.
Pod "onih", mislim na cure koje kontroliraju svih i sve, a ako im se zamjerite, zagorčat će vam život.
Ali opet, ne znam. Ja i dalje mislim da ona ustvari nije takva. Imam osjećaj da ju poznajem bolje od ikoga, iako samo razmjenjujemo, tu i tamo, poneki pogled i smiješak. A danas, kad smo se slučajno sudarili, bio sam užasno zbunjen.
Skužio sam da sam joj se TADA trebao prestaviti. I zato sam bio išao kod nje. I sve je išlo po planu, sve dok se nije pojavio Filip.
Najpopularniji dečko u školi. Nogometaš. Koji je imao do sada već svaku curu. Zadnja na njegovom dugačkom popisu je Dora. Jadna. Kad-tad, i ona će mu dosaditi, kao i prijašnjih 834342834729587987 cura.

Sada, treba mi strategija kako se ponovno sudariti s Dorom. A tko će mi bolje pomoći u planiranju tako nečega, nego moj buraz, Patrik.
-"Stoko, pa di si ti?!"
-"Smrade mali, dovuci to dupe ovamo na igralište."
-"A daj, trebam tvoju pomoć, jbte. Dođi kod mene, bit ćemo sami doma."
-"Leo, imaš li ti pojma koliko je pederski ovo sada zvučalo?AHHAHHAHA"
-"Ma goni se. Stoko!"
-"Volim i ja tebe."

Da, i tako unedogled.
Na kraju, skužio je da mi stvarno treba pomoć i došao je kod mene.
I da, smislili smo savršeni plan.

-To be continued...


(Inače, ova priča će biti podijeljenja u pet dijelova, ovo je sada drugi)
I da, ako već niste, lajkajte stranicu Da zbog tebe zamrzim Justina Biebera? Bože budaloo

24.01.2013. (prvi dio)

"Pazi kuda hodaš, debilu!", ljutito se derala Dora na nevinoga prolaznika, koji njoj ništa nije učinio. Da je možda znala koliko će joj on značiti, možda i ne bi bila toliko oštra prema njemu...

"Dan je započeo savršeno. Sunce je sjalo, vjetar je puhao, psi su lajali, a ja nisam kasnila u školu.

Čak je i autobus odmah došao. Nisam niti minutu čekala. Danas je zaista moj dan. Nema ispitivanja u školi, pola razreda nema (i to baš one polovice koju ne volim) jer su svi na nekom natjecanju iz zemljopisa. Ah, uživancija. 

Nakon škole, idem se naći s Filipom. Poslije toga, shopping s najdražom mamom. Kada bi barem svaki dan bio kao ovaj.", mislila je Dora u sebi. Da je znala da će danas i vidjeti ljubav svog života, vjerovatno bi pomislila da je sve ovo san...

"Vidi tko nam je došao, zvijezda u usponu.", ljubomora je progovarala iz Danijele. Priključile su joj se naravno i Ivana, Martina i cijelo društvo. 

"Ah, što bi bio dan bez Danijele i ostalih njenih sljedbenica...", pomislila je Dora, s laganom dozom žaljenja.

Ignorirala ih je i krenula prema učionici matematike, njezinog omiljenog predmeta. 

Iako je tek 9 ujutro i ovo joj je definitivno savršen dan, i dalje se osjećala kao da joj nešto fali. Kao da nešto nije u redu. Vidjelo se to po njenom obješenom licu koje se smijalo iz navike. Prišao sam joj u nadi da ćemo barem nekoliko rečenica izmijeniti, ali nisam uspio. 

"Hej... Vjerovatno ne znaš tko sam ja, ali ja znam tko si ti. Mislim, svi znaju tko si ti. I uglavnom, sada sam zaboravio što sam ti htio reći, ali ipak...", nisam stigao dovršiti rečenicu,  Filip se pojavio. Zagrlili su se kao da su najsretniji par na svijetu, a ja sam se skoro rasplakao. Brže bolje, podvio sam rep i nestao.

-To be continued...

(Ako ste fan Justina Biebera ili Belieber, lajkajte stranicu Da zbog tebe zamrzim Justina Biebera? Bože budaloo )

Samo dijete...

Letim nad Rijekom, promatram sve ljude koji još uvijek stoje s nogama čvrsto na zemlji. Koji još uvijek ne shvaćaju da i oni mogu letjeti.

Svako toliko, vidim neki zaljubljeni par. Dvoje ljudi koji ne znaju ni za što, ni za koga, osim jedno za drugoga. Dvoje ljudi koji nisu svjesni da će kad-tad, njihova ljubavna priča završiti. I da nikad više neće se osjećati kao što se sada osjećaju.

Svako toliko, vidim nekog slomljenog srca. Znam da ima slomljeno srce jer se vidi na njemu. Koliko god se on trudio smijati se, nikad se više neće smijati kao što je prije. Koliko god se ona pokušavala ponovno zaljubiti, nikad neće uspjeti. 

Svako toliko, vidim neko dijete. Nekoga tko ne zna što ga sve čeka u životu. Tko nije spreman na svu bol i sreću koju mu život priprema. Ono malo dijete, koje će jednog dana biti zaljubljeno.

Svako toliko, vidim nekoga tko ne živi. Vidim to po njegovom licu. Koje izgleda kao da se nije već godinama nasmijalo. 

Smiješno je koliko različitih, a sličnih ljudi ima. Koliko smo svi isti, a opet različiti.

A zanimljivo je to što smo svi na istom mjestu, u isto vrijeme. I svi imamo svoju knjigu recepta za "Savršeni život". Netko život provodi s jednom osobom, koju voli više od sebe samoga. Netko život provodi plačući za osobom koju voli više od samoga sebe. A postoji i oni koji samo čekaju. Čekaju nešto bolje. Ne uživaju u onome što imaju, već u onome što nemaju.

A interesantno je da smo nekad davno, svi bili isti. Svi smo bili djeca. Nevina djeca. Koja nisu znala što ih čeka u životu. Koja nisu bila spremna na ono što im život sprema.

A ja? 

Ja dane provodim gledajući ostale. Nisam dovoljno hrabra da budem sretna, ako znam da me poslije toga čeka tuga. I plač. Ja sam još uvijek samo...

Samo dijete... 

Ako ste Belieber ili fan Justina Biebera, lajkajte stranicu Da zbog tebe zamrzim Justina Biebera? Bože budaloo

Bijeli dvorac

Jednom davno, godine 2012 poslije Krista, bila jednom jedna djevojčica.
Bila je to čudna djevojčica. Imala je 4 godine, i nikad nije bila s prijateljima. Nije ih imala. Nije se ni trudila steći ih. Samo je stajala doma, u svojoj sobi i igrala se sa svojim lutkama. Ali nije se igrala s time kao ostala djeca. Rijetko kad ju je netko vidio da se smije.
Uvijek je bila obučena kao njena omiljena lutka, Percy. Bila je to porculanska lutka.
I jednog dana, sjećam se, otišla sam kod malene u posjetu. Imala sam tada 5 godina i došla sam sva puna sebe, jer sam bila starija od nje. Otišla sam gore na kat, u njenu sobu. Sjela sam za stolić. I onda, vrata su se zatvorila. Nešto se počelo događati.
"Bruna, dođi. Idemo.", čula sam Ivanin glas. U početku nisam shvaćala gdje me zove, a onda sam podignula glavu i vidjela...
Krov se otvorio. Vidjela sam nebo, obasuto s miljunima i miljunima svjetlucavih zvijezdi.
Uhvatila sam Ivanu za ruku i poletjele smo. Za jednu ruku je držala mene, a za drugu Percy.
I tako smo letile i letile, sve više i više, dok se Zemlja nije pretvorila u malenu plavo-zelenu kuglicu.
Napokon, došle smo do odredišta.
Takla sam tlo ružičastog planeta i neki trnci su me prošli. Uštipnula sam se, ali i dalje smo bili tamo. Dakle, ovo sve nije san.
"Bruna, dođi. Nema te čega biti strah, ajde idemo..." rekla je dok me povlačila s rukom prema velikom, bijelom dvorcu.
Putem sam vidjela Trnoružicu u njenom krevetu dok ju princ budi iz sna, Ljepoticu koja pleše sa Zvijeri, i Malu Sirenu koja se pretvara u čovjeka.
Bilo je to zaista čudno mjesto.
I napokon smo stigle do dvorca. Ušle smo unutra. I dočekala nas je dobra vila, u najljepšoj haljini koju sam ikad vidjela. Bila je boje duge. Sva se sjajila i blještila.
Kad smo došle, dobra vila nas je posula sa srebrnim prahom i Ivani i meni dala jedan dar: snježnu kuglu u kojoj se nalazio bijeli dvorac.
"Ivana, Ivana... Vrijeme je da idemo. Hajde. Probudi se", mama me pokušavala probuditi.
Bilo je očito da sam sve ono sanjala.
Krenula sam spremati stvari u svoju torbicu, a u torbici sam našla-pogodite što?
Snježnu kuglu u kojoj se nalazio  bijeli dvorac...









(Ako ste Belieber ili fan Justina Biebera, lajkajte stranicu Da zbog tebe zamrzim Justina Biebera? Bože budaloo)

Fali mi,užasno mi falii..

Da on ,ili netko drugi ne znaaam, netko mi užasno fali da je to nepodnošljivo
.

Fali mi njegova prisutnost,osmjeh, ono nešto šta bi mi davalo znak da sam živa, stvarno živa.

Osjećam se kao da je neko otrgnuo pola mene..


Ali šta ili tko mi zaista fali? Ne, nee znam, tražila sam odgovor danima, nisam ga nalazila, još ga uvik ne nalazim, a toliko mi treba..

Taj 'netko' zbog kojeg ću se opet osjećat živooom, neka se vrati, trebam ga<3





Ovo je napisala jedna moja jako dobra prijateljica koja je s vaam htjela podijeliti svoju muku, nažalost :/

Zašto ljudi traže razlog da budu sretni?

Ležim u krevetu. Gledam u prazan strop. Nisam nimalo sretna.
Nemam snage za ustati. Nemam volje za pomicati se.
Dosadno mi je.
Čekam da se nešto dogodi. Nešto zbog čega ću biti sretna.
Obožavam filozofirati sama sa sobom. I sada ponovno počinje jedna rasprava u mojoj glavi.
Ovaj put, naslov rasprave je: ZAŠTO LJUDI TRAŽE RAZLOG DA BUDU SRETNI?

Ako malo bolje razmislite, to je istina. Ljudi nikad nisu sretna ni zbog čega. Ako netko je, ili je high, ili je malo luuuuud.
Ljudi su sretni kad ozdrave, ljudi su sretni kad im netko kaže 'možete biti sretni'.
Većinom slučajeva, sretni smo kad nam netko nešto kaže.
Kad nam dečko/cura kaže: 'Volim te'.
Kad nam profesorica kaže: 'Dobio/la si pet, bravo.' ili 'Dobro si naučio/la'.

Kad ste zadnji put bili sretni iz čista mira?
Samo zato jer ste živi?

Nažalost, moj odgovor je taj da je to možda bilo nekad davno, kad sam bila još mala beba.

Voljela bih opet biti malena. Kad mi je toliko malo trebalo da budem sretna. Bilo mi je dovoljno da mi netko da lizaljku, ja bih bila najsretnija osoba na svijetu.
A sada...
Sada toliko toga tražim. I kad dobijem sve što želim, i dalje nisam sretna.
Uvijek želim više. Uvijek tražim više.

Ali tako svi, zar ne? Nitko nikad nije zadovoljan s onime što ima. Uvijek teži k nečemu više.
Nekad je to ambicioznost. Ali nažalost, u većini slučajeva, to je čista ljudska glupost.

Ja imam 14 godina. Obitelj koja me voli. Zdrava sam.
Nekome je to dosta da bude sretan. Ali nažalost, samo onima koji to nemaju.

Znate li onu "Ne znaš što imaš dok to ne izgubiš"?
Mislim da je to u potpunosti istina, nažalost.

Tužno je to sve.

Ne sviđa mi se ovaj svijet. Draži mi je onaj moj, zamišljeni.
Padam u san, u nadi da neću sanjati još jednu noćnu moru.
Dovoljna mi je ona koju živim...

INAČE, SRETNA VAM SVIMA NOVA GODINA. PUNA ZDRAVLJA, VESELJA, SREĆE I LJUBAVI.
VOLI VAS VAŠ SLIPI<3<3



Ako ste Belieber ili fan Justina Biebera, lajkajte stranicu Da zbog tebe zamrzim Justina Biebera' Bože budaloo :)