Ljudi ne pišu velika djela o toma kada smo kompatibilni. Ili romane o zajednickim zivotnim ciljevima i stimulativnim razgovorima. Velike ljubavi su one lude.

Je li ona jedina prava ljubav, ona luda? ona koja nam neda mira, cini da nam krv kola zilama, ona zbog koje nemozemo spavati?
ili ipak ona ljubav koja nas cini mirnima, spokojnima, je ona prava?
ili je mozda neka zlatna sredina ono sto nam treba?sto nam treba za sto? naravno, da budemo sretni.
sve sto itko zeli je da bude sretan. tko god zeli nesto drugo, ne razumije smisao zivota.
a mozemo li biti sretni ako nas zivot nije ispunjen ljubavlju? naravno da ne. ali opet, isto pitanje: kakva nam ljubav treba?
ako se mene pita, treba nam ona luda. ako nademo osobu s kojom zelimo provesti cijeli svoj zivot, kako nam te godine mogu biti zanimljive, zabavne, ako ih zivimo s nekime dosadnim? kako cemo uopće ZIVJETI ZIVOT AKO NAM JE DOSADAN?
nikako.
zato, uvijek birajte onu ludu ljubav. onu zbog koje se plače, vristi, ne moze spavati!


znate da me volite, XOXO,

Slipi<3