"Daniel, dođi ovamo. Pusti to na miru, počeo je film, daj."
"Evo, stižem, samo sekund."
"Više nikad neću gledati Star Wars s tobom. Amen."
"A evo me, daj, Dora, nemoj se ljutiti..."
Najslađa mi je bila kad bi se ljutila na mene,. Prišao sam joj i poljubio ju u čelo. Uvijek je govorila da to najmanje voli, ali poznam ju bolje od nje same, i znam da to voli.
Sve se promijenilo onog dana...
Poljubio sam ju. Nisam znao hoću li sada dobiti šamar, ili će mi uzvratiti poljubac.
Nije učinila nijedno od navedenoga.
Odgurnula me od sebe, i gledala me u čudu. Nakon nekoliko pola minute, nasmijala se onako djetinjasto i otišla.
Kasnije tog dana, bio sam totalno u depresiji. Nisam znao na čemu sam. To je još gore nego da mi je opalila šamar i odbila me.
Visio sam po fejsu, gledao što ima i, naravno, uhodio Dorin profil.
Odjednom, na naslovnici mi je izašlo:
Dora Kremić više nije u vezi, sada je slobodna.
Odjednom, osjećao sam se kao da mogu hodati po vodi i pretrčati cijelu Zemlju u 30 sekundi.
Bio sam najsretnija osoba na svijetu.
Odmah sam ju zvao na mobitel da pitam što se dogodilo. Da možda nisam nešto krivo shvatio.
Ali ona se, naravno, nije javljala. Ništa mi nije preostalo, nego čekati do sutra ujutro.
Tih par sati činilo mi se kao vječnost.
Naposljetku, bilo je sedam ujutro i ja sam stajao na busnoj stanici kod pekare, čekajući bus 34.
Na kraju, došao je. Bio sam nervozniji nego ikada. Živci su mi bili napeti kao violinine žice. Srce je lupalo kao ludo. Ušao sam i vidio Doru na zadnjem sjedalu. Pogledi su nam se susreli i nasmijala mi se.
Taj njen osmijeh, bio je dovoljan. Dovoljan da sve ostalo postane nevažno. Samo je jedna stvar bila važna. Danas, sutra, zauvijek.
Nas dvoje.
Ne znam zašto u posljednje vrijeme jako lošije pišeš nego prije. :$
OdgovoriIzbrišiprije sam pisala o nekim drugim stvarima nego kao sada, pa je zato drukčiji i stil pisanja
Izbrišine bih rekla da je lošije, nego samo drugačije, ali ti se vjv to ne sviđa, haha :)