četvrtak, 3. siječnja 2013.

Bijeli dvorac




Jednom davno, godine 2012 poslije Krista, bila jednom jedna djevojčica.
Bila je to čudna djevojčica. Imala je 4 godine, i nikad nije bila s prijateljima. Nije ih imala. Nije se ni trudila steći ih. Samo je stajala doma, u svojoj sobi i igrala se sa svojim lutkama. Ali nije se igrala s time kao ostala djeca. Rijetko kad ju je netko vidio da se smije.
Uvijek je bila obučena kao njena omiljena lutka, Percy. Bila je to porculanska lutka.
I jednog dana, sjećam se, otišla sam kod malene u posjetu. Imala sam tada 5 godina i došla sam sva puna sebe, jer sam bila starija od nje. Otišla sam gore na kat, u njenu sobu. Sjela sam za stolić. I onda, vrata su se zatvorila. Nešto se počelo događati.
"Bruna, dođi. Idemo.", čula sam Ivanin glas. U početku nisam shvaćala gdje me zove, a onda sam podignula glavu i vidjela...
Krov se otvorio. Vidjela sam nebo, obasuto s miljunima i miljunima svjetlucavih zvijezdi.
Uhvatila sam Ivanu za ruku i poletjele smo. Za jednu ruku je držala mene, a za drugu Percy.
I tako smo letile i letile, sve više i više, dok se Zemlja nije pretvorila u malenu plavo-zelenu kuglicu.
Napokon, došle smo do odredišta.
Takla sam tlo ružičastog planeta i neki trnci su me prošli. Uštipnula sam se, ali i dalje smo bili tamo. Dakle, ovo sve nije san.
"Bruna, dođi. Nema te čega biti strah, ajde idemo..." rekla je dok me povlačila s rukom prema velikom, bijelom dvorcu.
Putem sam vidjela Trnoružicu u njenom krevetu dok ju princ budi iz sna, Ljepoticu koja pleše sa Zvijeri, i Malu Sirenu koja se pretvara u čovjeka.
Bilo je to zaista čudno mjesto.
I napokon smo stigle do dvorca. Ušle smo unutra. I dočekala nas je dobra vila, u najljepšoj haljini koju sam ikad vidjela. Bila je boje duge. Sva se sjajila i blještila.
Kad smo došle, dobra vila nas je posula sa srebrnim prahom i Ivani i meni dala jedan dar: snježnu kuglu u kojoj se nalazio bijeli dvorac.
"Ivana, Ivana... Vrijeme je da idemo. Hajde. Probudi se", mama me pokušavala probuditi.
Bilo je očito da sam sve ono sanjala.
Krenula sam spremati stvari u svoju torbicu, a u torbici sam našla-pogodite što?
Snježnu kuglu u kojoj se nalazio  bijeli dvorac...









(Ako ste Belieber ili fan Justina Biebera, lajkajte stranicu Da zbog tebe zamrzim Justina Biebera? Bože budaloo)

Broj komentara: 10:

  1. Aw,divno si napisala *O* Fakat imaš talenta,i ako može sljedeća priča da bude s tužnim krajem,pretpostavljam da ćeš je divno napisati. :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Fabula nije loša, ali gramatičke pogreške bodu u oči, pa to malo snižava stilsku kvalitetu. Ali i ovako i onako to čita blibersko polupismeno pleme, pa ti nije bed. :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. *Beliebersko
      nisu polupismene, i nije to pleme -.-.-

      inace, hvala?ahah

      Izbriši
  3. pa pazi nzm koliko imas godina, ali manje patetike i stereotipa...

    OdgovoriIzbriši