Samo dijete...

Letim nad Rijekom, promatram sve ljude koji još uvijek stoje s nogama čvrsto na zemlji. Koji još uvijek ne shvaćaju da i oni mogu letjeti.

Svako toliko, vidim neki zaljubljeni par. Dvoje ljudi koji ne znaju ni za što, ni za koga, osim jedno za drugoga. Dvoje ljudi koji nisu svjesni da će kad-tad, njihova ljubavna priča završiti. I da nikad više neće se osjećati kao što se sada osjećaju.

Svako toliko, vidim nekog slomljenog srca. Znam da ima slomljeno srce jer se vidi na njemu. Koliko god se on trudio smijati se, nikad se više neće smijati kao što je prije. Koliko god se ona pokušavala ponovno zaljubiti, nikad neće uspjeti. 

Svako toliko, vidim neko dijete. Nekoga tko ne zna što ga sve čeka u životu. Tko nije spreman na svu bol i sreću koju mu život priprema. Ono malo dijete, koje će jednog dana biti zaljubljeno.

Svako toliko, vidim nekoga tko ne živi. Vidim to po njegovom licu. Koje izgleda kao da se nije već godinama nasmijalo. 

Smiješno je koliko različitih, a sličnih ljudi ima. Koliko smo svi isti, a opet različiti.

A zanimljivo je to što smo svi na istom mjestu, u isto vrijeme. I svi imamo svoju knjigu recepta za "Savršeni život". Netko život provodi s jednom osobom, koju voli više od sebe samoga. Netko život provodi plačući za osobom koju voli više od samoga sebe. A postoji i oni koji samo čekaju. Čekaju nešto bolje. Ne uživaju u onome što imaju, već u onome što nemaju.

A interesantno je da smo nekad davno, svi bili isti. Svi smo bili djeca. Nevina djeca. Koja nisu znala što ih čeka u životu. Koja nisu bila spremna na ono što im život sprema.

A ja? 

Ja dane provodim gledajući ostale. Nisam dovoljno hrabra da budem sretna, ako znam da me poslije toga čeka tuga. I plač. Ja sam još uvijek samo...

Samo dijete... 

Ako ste Belieber ili fan Justina Biebera, lajkajte stranicu Da zbog tebe zamrzim Justina Biebera? Bože budaloo