Dan jedne Riječanke

Sunce je sjalo, ptičice su pjevale. Ljudi su bili sretni i veseli, šetali po ulicama.
Šalim se. Ja sam iz Rijeke, kod nas sunce rijetko kad dođe, ali zato je kiša gotovo uvijek tu.

I tako jednog kišnoga dana, šetala sam ulicama (koje su naravno, prljave) i gledala lica prolaznika. Bila sam nekako sva zaokupljena sa svojim mislima, tako da sam sjela na prvu klupicu koju sam vidjela, iako je bila sva mokra. 

Sjedila sam, i gledala prolaznike (ponovno). Svi su djelovali isto. Bezlično. Dosadno. Nesretno.

Pitala sam se izgledam li i ja tako? Nadam se da ne.

I nakon pomnog promatranja svih prolaznika, ustala sam i nastavila dalje. Odjednom, kiša je prestala padati, možda počnu sjekire. Za čudo Božje, sunce je zasjalo nad Rijekom.

Išla sam kuda su me noge nosile. Očito su moje noge odlučile da danas nije dan za pokazivanje, i odlučile su otići doma, ali sporednim ulicama. Hodajući, sudarila sam se s nekime. Kako sam u rukama nosile neke knjige (tako vam je to kad ste knjiški moljac), sve su popadale po podu. Već sam sasula niz psovki, a da nisam mi pogledala s kime sam se sudarila. I onda sam dignula pogled, i vdijela samo par sjajnih, velikih, plavih oči.
Šalim se. Nisam ja te sreće. Sudarila sam se s nekim huliganom, koji je pušio nešto. Vjerovatno travu, ali nisam sigurna. Nakon što sam pokupila svoje knjige, snažno ga odalamila s njima, i onda počela trčati, napokon sam došla doma.

Nakon što sam skinula šminku, presvukla se, otišla sam u kuhinju i natrpala tanjur s napolitankama. Eh, sada je sve spremno i ja se mogu baciti na učenje.

TO JE BIO PLAN.

Ali je ustvari ispalo ovako:

Nakon što sam skinula šminku, presvukla se, otišla sam u kuhinju i natrpala tanjur s napolitankama. Samo da još malo provjerim fejs, ima li nekoga zanimljivoga. Pa Tumblr, Twitter, i sve po redu društvene mreže. Nakon pola sata 'samo provjeravanja fejsa', shvatila sam da bi bio gubitak vremena sada ići učiti, pa sam otišla na filmoviziju i upalila Gossip Girl. Iako sam već pogledala sve epizode, kako nisam imala što raditi (nije mi bilo palo na pamet da odem učiti), išla sam pogledati jednu epizodu još jednom. Pa onda tako drugu, pa treću, pa četvrtu... Dok nisam došla do sedme epizode. Eh, tada je bilo vrijeme za spavanje (koje je već odavno prošlo).

Legnula sam u krevet, ušuškala se i krenula razmišljati o današnjem danu. Shvatila sam da nisam ništa napravila. Samo sam šetala i visila na laptopu. I naravno, šetala sam sama. Baš sam no-lifer.
Razmišljala sam o tome što bih mogla napraviti sutra.

Nisam se mogla ničega sjetiti, osim gubljenja vremena, naravno.

I tako, načula sam razgovor sestre (koja je starija) i tete. Pričale su o meni. Kad sam to shvatila, počela sam ih slušati pozornije.
Pričale su o tome kako ništa ne radim. Kako sam beskorisna. Kako ne znaju što mi je.

Prestala sam slušati. Ugasila sam svjetlo u sobi.
Suze su same od sebe došle.



Ako ste Belieber ili fan Justina Biebera, lajkujte stranicu Da zbog tebe zamrzim Justina Biebera? Bože budaloo